Mediji su puni priča o osobama koje su navodno putovale kroz vrijeme. Internet, svojevrsno kontrolirano digitalno smetlište, godinama reciklira urbane legende o ljudima koji eto imaju tu moć da putuju kroz vrijeme, obično upotrebom vremenskog stroja.

Istanbul 2010.

Neki teoretičari kažu kako je putovanje kroz vrijeme teoretski objašnjivo. Svatko od nas drukčije poima vrijeme i prostor; čisto filozofski – sve je relativno, a svako putovanje je ionako jedinstveno iskustvo.

Fotografija je odraz vremena. Kada gledate fotografije njemačkog fotografa Augusta Sandera, koji je od ranih 1920-ih slikao portrete stotina njemačkih građana, kroz projekt Čovjek 20 stoljeća, kategorizirajući ih prema društvenom tipu i zanimanju – od radnika na farmi, cirkuskih izvođača, do prosperitetnih gospodarstvenika i aristokrata, pred vama je iscrpna analiza karaktera i životnog stila svih slojeva njemačkog društva.

Zagreb 2014.

Mogao bih nabrojati niz autora u čijim se radovima izrazito odražava trenutak vremena u kojem su nastale, ali to mi nije namjera. Tražim način kako predstaviti fotografa kojem je glavna odlika opusa bezvremenska fotografija. Stanka Abadžića upoznao sam kroz aktivnosti Hrvatskog foto saveza, a znali smo se susresti u prvim godinama rovinjskih Photo Days-a, kada je ta manifestacija bila više Photo, a manje Days, kao i na nekim izložbama u Zagrebu. Stanko je svjetski putnik zanimljiva životopisa. Koracima mačka u čizmama od sedam milja, Stanko obilaze gradove, osluškujući njihove priče, a u džepu nosi pješčani sat pun zrnaca vremena, okrenut tako da u njemu vrijeme ne teče, i neumorno slika.

Rijeka

Za sebe kaže da nije reporter i ne mora poštovati pravila reportaže: snimiti, isporučiti uz kratki opis, to njega ne zanima. On putuje i bilježi foto aparatom. Fotografijama ne prikazuje socijalnu sliku svijeta u kojem živimo, tu zadaću prepušta drugima.

Nedavno mu je izašla 16. knjiga “Gradovi” u izdanju Udruge Kadar 36. Knjiga ima 120 crno-bijelih fotografija iz 25 gradova. Bari, Matera, Berlin, Prag, , Odessa, Zagreb, Beograd, Tokio, Buenos Aires, Istanbul te razni gradovi po Maroku, a i Rijeka mu je tako „upala“ u vidokrug objektiva. Knjiga nema uvodni tekst jer Stanko smatra da je fotografija vizualni medij i ne treba joj tekst kao posrednik. Fotografija, kaže on, mora imati snagu da dotakne emotivno polje. Danas se često promoviraju slabe fotografije i izložbe, sve se umata u tekst koji bi trebao pokriti i prikriti lošu fotografiju, šaljući navodno važne poruke javnosti i propitujući društvo u kojem živimo.

Paris 2010.

O njemu i njegovih 16 knjiga fotografije koje govore o gradovima u kojima je boravio i ljudima koji su na određeni način, osobnošću, trenutkom u kojem su se našli upravo na tom jedinstvenom mjestu koje je privuklo njegovo oko, pisali su brojni kritičari. Sve same hvale i pohvale. Jasne, čiste, estetski oblikovane, fotografije u kojima se često na humorističan ili nostalgičan način igra kontrastima svjetla i sjene, odlika su njegova rada. Svijet oko nas je režiser, scenarist i izvođač, a Stanko gospodar vremena.

U pogledu savršenosti kompozicije uspoređuju ga s majstorima fotografije poput Cartier-Bressona, Brassaia, Sudeka, Kertesza, ima tu i Koudelke, Doisneaua, Haussera, Ronisa, pa pomalo i Dapca, ali čemu usporedbe, svaki se od navedenih umjetnika na određeni način izdvaja od drugih prepoznatljivim stilom, a to radi i Abadžić. Njegov stil odražava se u bezvremenosti njegovih fotografija, za koje biste, da ne znate kada su nastale mogli pomisliti da su snimljene prije pedesetak i više godina, u vremenima koja su davno prošla. On je Orhan Pamuk fotografije.
Kako mu to uspijeva, jednostavno – Stanko je vremenski putnik.

Objavljeno na: https://lanterna.news/2020/05/31/vremenski-putnik/